Talisker destilerija
jedina je na ostrvu Skaj (Skye). Ovo ostrvo nalazi se na severu Škotske, obale
mu zapljuskuje Atlantik, a pripada Unutrašnjim Hebridima. To su ona fotogenična
ostrva poznata po kamenitim hridima koja se strmo spuštaju u okean. U ovoj
destileriji viski se proizvodi od 1830. godine, kada se vršila trostruka
destilacija i to sve do 1928. kada se prelazi na uobičajeniju, dvostruku
destilaciju.
Viskiji poreklom sa
škotskih ostrva gotovo po pravilu spadaju u one sa jakim fenolnim notama, a taj
segment arome izražava se preko ppm (fenolnog udela, phenolic parts per million). Talisker, po ovom obeležju (18-22 ppm), spada u srednje fenolne
viskije. Da ne davim previše, obećali smo odavno da ćemo hemiju da pozovemo u
pomoć samo kada moramo, tako da u prevodu ovaj
izraz fenolni znači slan, mineralan
miris i ukus, uz dodatak dima. Ali, ne i bilo kog dima – ječmeni slad se, prilikom
proizvodnje ovog viskija, suši na potpaljenom tresetu (peat). Otuda ova aroma
koja viskije ovog tipa razlikuje od drugih. Ako bih morao da dam boju ovom
viskiju, bila bi to zeleno-plavo-siva nijansa, trobojka prožeta travom,
lišajevima prekrivenim stenjem i penušavim okeanom. Ovaj deset godina star singl maltviskisadrži 45.8% alkohola i kompleksnog je karaktera, koji ću ovde
pokušati da dekonstruišem.
Miris:Treset, zrelo žuto voće i med.
Ukus:Burbon, smokve i donekle herbalni karakter. Ali, koliko to sve
traje? Dobrih desetak sekundi. Burbonu je ovde mesto verovatno zbog buradi u
kojima je odležavao pre samog viskija. Na kraju su tu biber, bosiljak i hrast.
U ovakav viski poželjno
je dodati malo vode (ne i leda) da biste otključali dodatne nivoe ukusa i
produžili uživanje. Dakle, uz malo vode impresije su sledeće:
Miris: Još slojeva treseta, uglja i
čađi. Naravno, sve ovo na suptilan način. Zatim se smenjuju: đumbir, zrele kruške
i suvo voće. Zaista očaravajuće.
Ukus postaje nešto ljući i
zavodljiviji: pojavljuje se sveže i krupno mleveni crni biber, dimljeno meso i
slani citrusi. Finiš odiše hrastovinom i prijatnom gorčinom. Prazna čaša ima
intenzivan miris na vunu, morsku travu, ovčiji sir i one male petarde.
Treset, dim, čak i čađ
koja se oseti kad u zimsko jutro uđete u sobu u kojoj je do u sitne sate gorela
peć. Napolju je zima, preko noći je napadao sneg i u daljini se vidi dimnjak
planinskog hotela koji se greje na ugalj... Ipak, Talisker 10, pored ove
tresetne note tipične za ostrvo Ajla (Islay) ima i tu divno balansiranu mednu
slast, kao i voćni karakter. Idealan zimski malt koji prija i u kišna
popodneva, kada u njemu možete da uživate i sami. Ovo su bile moje impresije kada sam probao Talisker 10.
Talisker is the only distillery on the island of Skye. This island is located in the north of Scotland, its coast being splashed by the Atlantic Ocean, and it belongs to the Inner Hebrides. Those islands are the photogenic ones known for their rocky cliffs that descend steeply into the ocean. In this distillery, whisky has been produced since 1830. when it carried out triple distillation and continued with it until 1928. when it exceeds the more common, double distillation.
Scotch whiskeys which originate from the islands almost always fall into one with strong notes of phenol, a segment of flavour that is expressed through ppm (phenol parts per million). Talisker, which has 18-22 ppm, is a medium phenolic whisky. We promised that we shall ask chemistry to help us only when we really need to, so the translation of this term phenolic would be: salty, mineral taste and smell, with the addition of smoke. But not any kind of smoke - during the production of this whisky, malt has been dried by the peat fire, so the smoke that has been absorbed through this process is carried to our glasses. Hence, this is the aroma which makes this type of whisky different from other malts. If I need to give this whiskey a particular colouring, it would be a green-blue-grey hue, nuance imbued with grass, lichen-covered rocks and the sparkling ocean. This ten-year-old single malt whisky contains 45.8% alcohol and has a complex character, which I shall attempt to deconstruct here.
Nose: Peat, ripe yellow fruits and honey.
Flavour: Bourbon, figs, and slightly herbal character. But for how long does this aftertaste last? It lingers on the palate for good ten seconds. Bourbon note belongs here probably due to the barrels in which this whisky matures. Towards the end, there is black pepper, some basil, and oak.
It is advisable to add a small splash of water (but not ice) in order to unlock additional levels of taste and to extend the enjoyment. With a little bit of water the impressions are as follows:
Nose: More layers of peat, coal and soot. Of course, all those flavours appear in a subtle way. After that, these notes emerge: ginger, ripe pears, and dried fruit. Really stunning.
The taste becomes somewhat hotter and more seductive: freshly ground black pepper appears, some smoked meat and salty citruses. Aftertaste exudes in oak with a pleasant bitterness. Empty glass has an intense aroma of wool, seaweed, sheep milk cheese and those little firecrackers from childhood. Peat, smoke, soot - all those you can notice in the winter morning when you enter the room in which the old stove had been burning until dawn. Winter is waiting outdoors with soil covered with thick snow and in the distance, you can see the smoking chimney of a mountain hotel, heated by coal... However, Talisker 10, besides that peat note typical for the island of Islay, has that wonderfully balanced honey note and fruity character. It is an ideal winter dram, also suitable for those rainy afternoons when you can enjoy it by yourself.
Često putovanja na
odredišta koja su nam blizu, planiramo poslednja. Tako i tim Rakije, uglavnom otputuje ponekad u
udaljena mesta na rakijskoj mapi Srbije, doduše još nepostojećoj, ali na njoj strpljivo ucrtavamo najvažnije izvore. Nezavisnost u pristupu omogućava nam da sami
biramo koje to rakijarnice smatramo važnim. Ne morate da imate veliku
industrijsku proizvodnju da biste zadovoljili kriterijum kvaliteta, ali zato
kvalitet morate imati. A, nama je čast da tragamo za kvalitetom i budemo svedoci rakijske istorije
Srbije.
O rakiji Stojana Tasića –
Tase pisali smo jednom, ali o samom Tasi i njegovom podrumu nismo nikada. A ne bismo
ni o njemu skorije pisali da nam se nije javio gospodin Ilija Rudić i pozvao
nas da zajedno s njim u Aranđelovcu posetimo njegovog dobrog prijatelja Tasu. A njih obojicu
– dokazane doajene zanatske rakije, život nije previše mazio. Krštenica lagano
žuti, zdravlje hoće da se poigra, ali, s druge strane i rakija u buradima neumitno stari. I
hrast i dud, pa i bagrem, sigurno su utočište za najbolje šljivove destilate.
To su, znate, one rakije koje isto toliko duguju dobroj šumadijskoj voćki i
tradiciji, koliko kazanu i tehnologiji. Takve rakije verovatno nikada nećete
naći na rafovima hipermarketa u skorijoj budućnosti.
Tasina zlatna, kao što se zna, kupaža je
rakija od nekoliko sorti šljiva. I baš zato, u zavisnosti od godine i bureta, i
rakija zna da bude različitog kvaliteta. Nikada ne ide niže od srebra, ali
često ulazi u veliko zlato. Mi smo pored ove klasične kombinacije, došli da
probamo one rakije koje nema puno, koja se proba u retkim prilikama i to sa
onima koji su otvoreni da razumeju dušu rakije. A, to se, dragi prijatelji,
iskustveno uči.
Probali smo i popili dve
Ranke, popularne „Crvenjače“, nekoliko čistih Požegača, sve različite starosti
i iz buradi različitih zapremina, kao i još neke zanimljive kupaže.Ilija bi
kazao: „Ne zna se koja je bolja od koje“. Sve te rakije smo prošetali u degustacionim čašama, a između
uzoraka smo mezili namirnice pogodne za neutralizaciju različitih ukusa (mladi
sir, jabuke, vodu). Kasnije smo, kako i tipični šumadijski lokalitet nalaže, uživanje nastavili u jednom restoranu domaće kuhinje (i to kakve!) podno Bukulje.
Nema bolje priče o rakiji o od one priče koja sama krene uz
degustaciju, a bez takve priče, nema ni dobre degustacije. Čika Tasina rakija
dobila je najviše ocene na svim važnim rakijskim festivalima u Srbiji, među
kojima je i prvo mesto na „Smotri najboljih srpskih šljivovica“ za 2012. godinu.
Sada Tasa može mirno da se igra sa unučićima, ali i da ispeče još koji kazan
rakije kojoj će pehari, plakete, diplome i medalje biti samo dekor.